NOVOSTI

Antunovo 2017.

Od ranog jutra vjernici i hodočasnici hrlili su u crkvu i sudjelovali na prvoj sv. Misi u šest sati, obilazili oko oltara, dali „Boga moliti“ za sreću, zdravlje, blagoslov, dali moliti proštenjske sv. Mise, kupovali nabožne predmete, palili svijeće i molili zagovor Sveca za svoje potrebe. Tako je bilo tijekom cijelog dana, na sv. Misama u 7,8,9 sati, na Misi Poldanici koju je predmolio biskup bjelovarsko-križevački mons. dr. Vjekoslav Huzjak, zatim na sv. Misi u 16 sati sa blagoslovom djece i ljiljana i sv. Misi sa procesijom u 18 sati. Tijekom cijeloga dana svećenici su bili na raspolaganju vjernicima za sakrament ispovijedi.
Biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak radosnog srca pozdravio je sve prisutne i čestitao imendan gvardijanu i župniku samostana fra Toniju Vučemiloviću koji je našao ideal svog kršćanskog života u sv. Antunu, u Kristu.
Iz propovijedi:
Sv. Antun od malih nogu odgajan je kršćanskom duhu, ponio je Riječ Evanđelja gledajući najbliže u kući i brzo je sazrio do odluke života da Mudrost od Boga cijeni više od svega, više od zlata, srebra, ljepote. S tom Mudrošću čovjek sve dobiva, ta Mudrost vodi čovjeka da zna razlikovati što mu je potrebno, što mu koristi, što ga približava Bogu i odbacivati ovozemaljsku mudrost koja vodi u samoću i propast. Može li današnji čovjek živjeti poput sv. Antuna za Boga i po Božjem? Svatko može stati pred Boga i reći:“Ja sam tvoj!“, a sa Njegovom Mudrošću sve dolazi, lakše s rješavaju problemi, lakše se donose odluke. U ovom svijetu i mi možemo živjeti pravim kršćanskim životom, možemo biti svjedoci.
Sv. Antun dobio je milost, njegov zagovor neka nam bude nadahnuće, njegov život uzor, neka nas prati u našem životu.

Nada Bogi

Katehetski susret obitelji Bjelovarskog dekanata

U ponedjeljak 08.05.2017. održan je redovan mjesečni susret obitelji Bjelovarskog dekanata. Tema današnjeg susreta je bila šesta kateheza po redu, pod nazivom : Duhovno očinstvo iz priručnika: Izazov očinstva. Priručnik je nastao u sklopu Drugog ciklusa obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj od 2016. do 2018. godine i posvećen je temi Očinstvo i majčinstvo- dva lica roditeljskog poslanja . Kako se nalazimo u Godini očeva, ovaj priručnik je posvećen očevima, kako bi osvijetlio očinsko poslanje i probudio svijest o odgovornosti koju očinsko poslanje donosi.
Susret smo započeli molitvom zahvale našem nebeskom Ocu i krenuli sa obradom šeste kateheze. Duhovno očinstvo ima temelj u stavu zahvalnosti nebeskom Ocu. Dakle ako otac jedne obitelji sa zahvalnošću i strahopoštovanjem uzdiže pogled spram nebeskog Oca kao izvora očinstva te prigiba koljena pred njim, svjedoči da postoji netko veći od njega u koga se može pouzdati. Otac je glava obitelji, simbol autoriteta, uzor i primjer svojoj djeci te glavni oslonac svojoj supruzi i kada on kao takav u svoj svojoj snazi klekne pred Gospodinom i otvorenih ruku moli za svoju obitelj i zahvaljuje Bogu na svemu što mu pruža, time najbolje pred svima svjedoči svoju vjeru i pokazuje svojoj djeci svojim primjerom ispravan put. Nakon čitanja 1 Sam 3, 1-10 istaknuli smo izuzetnu važnost svake osobe da se posveti Božjoj službi. Bog poziva, a čovjek odlučuje o ravnodušnosti ili odazivu. Zato je svećenička služba također služba očinstva. Kroz brižnost o crkvenoj zajednici i poticanje duhovnog rasta zajednice dolazimo do zaključka kako je služba duhovnog oca zapravo očinska služba nama vjernicima crkve. Služba duhovnog oca počiva dakle na Kristovom pozivu koji je usmjeren na služenje drugima. Kao što otac služi svojoj obitelji , tako i duhovni otac služi drugima, prvenstveno svojoj duhovnoj obitelji, tj. župnoj zajednici, a zatim i svim ostalim ljudima. Konačno i duhovno i biološko očinstvo nalaze se zajedno u jednoj rečenici – služiti Bogu i čovjeku.
Nakon što smo zahvalili Gospodinu na ovom susretu i svim darovima izmolili smo završnu molitvu kojom smo zaključili ovaj susret.
Neizmjerno smo bili sretni, jer uz naše drage voditelje Kristinu i Željka Manjkas, te vlč Krešimira na večerašnjem susretu nakon dugo vremena opet su nam se pridružili i naši dragi stari voditelji Marijanka i Tomo Globan. Od srca im zahvaljujemo što su nam se pridružili i obogatili svojim prisustvom naš susret.

Alica Stančin

Sveto Trodnevlje

Svetom Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak započeli smo Sveto Trodnevlje koje završava na najvažniji kršćanski blagdan, Uskrs, na Večernjoj Euharistiji.
Veliki Četvrtak: Ulazimo u sveto Vazmeno Trodnevlje, u misno otajstvo u kojem se ostvaruje Isusovo obećanje:“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ ( Mt 28, 20). Sveto Misno slavlje predmolio je gvardijan i župnik fra Tonio Vučemilović, a suslavili su fra Albin Novak i fra Rikard Patafta.
Na Veliki četvrtak Isus je sa svojim učenicima posljednji put proslavio Pashu i ustanovio Svetu Euharistiju. Ostavio nam je samoga sebe u prilikama kruha i vina. Isus je svojim učenicima oprao noge kao znak poniznosti, jer nije došao da bude služen nego da služi i svoj život dadne kao otkupninu za mnoge. Fra Tonio večeras je oprao noge „dvanaestorici apostola“. U homiliji govorio je da postanemo kao djeca, gledajte djecu i naučite se od njih primiti dar. Djeca se vesele daru, otvoreni su daru. Na Posljednjoj Večeri Isus nam je dao najveći dar, dao nam je samoga sebe iz ljubavi pod prilikama kruha i vina. Oprao je noge svojim učenicima, On naš Gospodin obavlja poslove sluge, Gospodar se ostvaruje služenjem. Dopuštajući da Isus učenicima opere noge i primajući dar pod prilikama kruha i vina učenici se preobražavaju u Onoga koga su primili. U suprotnom, događa se izdaja. Izdajnik je za stolom sa Isusom, fizički blizu, ali je daleko svojim srcem, mislima i planovima. Isus zna što se dešava sa Judom i poznata mu je opakost njegova srca, ali ga ne izbacuje, ne uskraćuje mu ništa i upravo to Judino srce slika je kršćanskog srca zatvorenog za dar. Zatvoreno srce svaki znak ljubavi pretvori u prazni običaj i nedjelotvorni obred. Primajući dar ljubavi dobivamo snagu za poziv služenja jedni drugima.
Utihnula su zvona, a nakon Euharistije fra Tonio predmolio je Getsemansku uru klanjanja. Crkva je bila otvorena do 22 sata.

Veliki petak:
U 10 sati u samostanskom parku molio se Križni put, Krist je položen u grob. Na oltaru nema oltarnika, svetohranište je prazno, sve je tako tužno, nema Euharistije. U 15 sati molila se devetnica Božjem milosrđu. Nekolicina mladih iz Župe sudjelovala je na planinarskom križnom putu i prohodali su 47 km Isusu za ljubav. Došli su na večernje obrede fizički iscrpljeni, lica crvenog i opečenog od sunca, ali u duši sretni što su se na današnji dan sjedinili sa Isusovim patnjama.
Na obredima Velikog petka ulazi se u crkvu u procesiji, svećenici fra Tonio, fra Albin i fra Rikard, klanjaju se ispred oltara, vjernici u tišini obavljaju pokajnički čin, a nakon misnih čitanja pjeva se Muka Isusova po Ivanu. Fra Tonio sveopćom molitvom zaziva blagoslov za sve ljude. Nakon otkrivanja križa vjernici prilaze križu, ljube ga i klanjaju se. Zahvaljuju Isusu za sve što je pretrpio za naše otkupljenje. Župni zbor potiho pjeva „Puče moj“.
U kratkoj homiliji fra Tonio govorio je o Muci Gospodinovoj i našem stalnom pitanju, zar Bog nije mogao naći neki drugi put da spasi čovječanstvo nego je žrtvovao svoga jedinorođenog Sina kojeg prorok Izaija ( 53, 3-5) opisuje kao patnika: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, 
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja, 
prezren bješe, odvrgnut. 
A on je naše bolesti ponio, 
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 
Za naše grijehe probodoše njega, 
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna - radi našeg mira, 
njegove nas rane iscijeliše.“
Otajstvo Isusovog Križa i naših križeva možemo tek u ljubavi nazrijeti, teško je shvatiti smisao Božjeg pripuštanja i dopuštanja boli i patnje, svako novo pitanje rađa novo pitanje, a odgovora nema. Tek krik boli koji se razlijeva prostorom i svemirom. Danas se duboko klanjamo Otajstvu Kristova križa, poklonimo se s dubokim poštovanjem i ljubavlju. Molimo za ljubav i ustrajnost s kojom ćemo iznijeti svoj križ dok je Božja volja. Dionici slave bit će oni koji ustraju na tom putu, neka nas ovo Otajstvo Kristova Križa ohrabri.
Velika subota:
Dan je Kristova počinka u grobu, dan tišine i molitve. Tokom dana vjernici posjećuju posebno uređen Isusov grob.
Obredi Uskrsnog bdijenja počeli su u 20 sati službom svjetla. Ugašena su sva svjetla. Vjernici su se okupili oko ognja kojeg je blagoslovio fra Tonio, tim je plamenom upalio uskrsnu svijeću koja simbolizira samog Isusa Krista. Svećenik je na svijeću od prirodnog voska stavio simbole riječima Krist jučer i danas, alfa i omega, početak i svršetak, njegova su vremena i vječnosti, njemu slava i vlast po sve vijeke vječnosti. Po svetim ranama Kristovim, slavnim, čuvao nas i sačuvao nas Krist Gospodin. Svjetlo slavno uskrslog Krista raspršio nam tmine pameti i srca.
U ovoj svetoj noći Gospodin je prešao iz smrti u život. U procesiji upaljena uskrsna svijeća unosi se u crkvu, a vjernici na njoj pale svoje svijeće. Božji narod ide zemljom obasjan Kristovom svjetlošću. Fra Tonio molio je hvalospjev uskrsnoj svijeći. „…Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivom Bogu Ocu svemogućem i Sinu njegovu jedinorođenomu Gospodinu našemu Isusu Kristu 
svim zanosom srca i duše i službom svega glasa slavu pjevati. On je za nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom krvlju .
Ovo su naime vazmeni blagdani u kojima se onaj pravi Jaganjac kolje, 
čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeće posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane, 
da razgoni tamu ove noći. 
I primljena na ugodni miris svijetlima nebeskim neka se pridruži! 
Plamen njezin jutarnja zatekla Danica! 
Danica, koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, 
koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova…“ Više puta se ponavlja „ovo je noć“, ovo je posebna noć, najvažnija noć u godini kada je Krist raskinuo okove smrti i ustao kao pobjednik.
Mole se misna čitanja, promatramo kako je Bog spašavao svoj odabrani narod kroz povijest i u punini vremena poslao Spasitelja. Zatim su se oglasila sva zvona i zapjevalo se aleluja, aleluja što na grčkom znači radujte se, Evanđelje je radosna vijest. U propovijedi fra Tonio pozvao je vjernike da se raduju, radujmo se jer sve ono što naše oči vide, ovo zemaljsko nije jedino i nije vječno, kršćanin nikako ne smije biti ojađen životom, ne bi smjeli biti ti koji nariču i kukaju nad ovim životom, stalno se žalimo na zdravlje, na posao, nezaposlenost, sve je skupo, ljudi su zlobni, budućnost je neizvjesna i ovisi o pojedincima. Nama je do onog nevidljivog, to je naša nada. Pozvani smo vjerom prihvatiti Kristovo uskrsnuće i tom Alelujom ispuniti svoj život, svima nam treba radosnih svjedoka, radujmo se sada i kroza svu vječnost.
Blagoslovljena je i voda, znak i izvor života, krštenjem smo uvedeni u zajednicu vjernika. Obnovili smo krsna obećanja. Blagoslovljena je i hrana.
Naši fratri uputili su vjernicima uskrsnu čestitku koju je pročitao fra Riki:“U ime vaših duhovnih pastira župe sv. Antuna svim vjernicima naše crkve i župe od srca čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka vam Kristovo uskrsnuće bude trajni izvor kršćanske hrabrosti i nepokolebljive nade. Kak bi mi to kajkavci rekli:“ Sretan vuzem vam želim denes i zutra zvuna iznutra furt i navek!“
Idimo stazama naših pradjedova za koje pjesma kaže:“ Dedeki su naši stari znali samo dobre stvari – crkvica im bila za dušu a klijet za tijelo.“ Stoga kad dođete kući, otvorite vaše košare članovima obitelji da se okrijepe blagoslovljenim jelom i pićem pa da zadobiju dobro međimursko srce, slavonsku širinu, zagorsko veselje i na kraju mognu reći:“Ja sam onaj stari borac, upamtite Bilogorac.“

Uskrs
Svete Mise služile su se u 6,7,9, 10.30 i 18 sati. Hrana se blagoslovila u na Sv. Misama u 6, 7 i 9 sati.
Danas crkva pjeva, viče:“Isus je uskrsnuo“. Apostoli su u strahu, sakrivaju se, tužni su, učitelj je ubijen, to je poraz. Današnji blagdan govori o pobjedi, Božjoj, Kristovoj pobjedi i porazu, našem porazu, čovječjem porazu. Čovjek se osjeća jak pred Bogom, želi Boga pobijediti, a slab je pred onim što je zlo, što je grijeh, tu je bespomoćan. Sva ona silna razjarena svjetina, Pilat, Kajfa, Ana, napokon su mirno spavali, ubili su Boga koji im je smetao. Sebe su smatrali pobjednicima, a ima li veće tragedije od pobjede nad Bogom, istjerati Boga iz svoje okoline i svoga života. Trenutna pobjeda a vječni poraz. Isus dolazi apostolima, kaže:“Mir vama“, oni su osjetili ljubav plemenitog pobjednika i mogli su naviještati Krista raspetoga i uskrsnuloga. Samo nas Božja ljubav može učiniti jakim pred ovim svijetom, čovjek ne može sam pobijediti grijeh, ali može s Kristom. Naša je pobjeda u predanosti Bogu, da se prepustimo njegovom vodstvu i njegovom Duhu. Bit ćemo pobjednici ako dopustimo da nas Bog pobjedi.
Nada Bogi