Blagdan svetog Marka Križevčanina, trećeg hrvatskog sveca, ove je godine okupio dosad najveći broj vjernika ne samo s područja Grada Križevaca, nego i susjednih gradova Koprivnice, Bjelovara, Đurđevca i Zagreba. Program obilježavanja blagdana 07. rujna 2008. godine započeo je 29. kolovoza devetnicom svetom Marku Križevčaninu, a nastavio se susretom crkvenih zborova, likovnim izložbama Gornjogradskog, dobrotvornog i kulturnog društva ''Lipa''  i Križevačkog likovnog kruga, svetim misama u crkvi svete Ane i svetog Križa, bdijenjem Odreda izviđača „Kalnik“ Križevci u parku kod crkve svetog Marka te brojnim drugim aktivnostima. Blagdan  07.rujna započeo je  8. susretom osoba s invaliditetom u hotelu ''Kalnik'', nakon čega je nekoliko stotina Križevčana i ostalih sudionika iz susjednih naselja i gradova krenulo pješice od crkve svete Ane prema crkvi svetog Marka. U procesiji je osim svećenika Križevačkog dekanata, predstavnika Grada Križevaca, Koprivničko-križevačke Županije, sudjelovao i mons. Ivan Devčić, nadbiskup riječki koji je predvodio euharistijsko slavlje ispred crkve svetog Marka u Gornjem gradu.

preneseno s: http://www.krizevci.hr/index.php?vijest=760

U opširnom je nekoliko fotografija.

Kao uvod u večernji dio pripreme za proslavu blagdana Velike Gospe u svetištu Majke Božje Krasnarske (14. Kolovoza) održan je Križni put. Razmatranja o ljubavi sadašnjeg pape uvela su nas u Misu bdjenja koju je predvodio dr Milan Šimunović. Pomno usmjerenim porukama u propovjedi dr Šimunović naglasio je potrebu oživljavanja župnih zajednica.

Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim.

Centralno misno slavlje na sam blagdan započelo je procesijom s kipom Majke Božje Krasnarske koji je donesen i postavljen pored oltara crkve na otvorenom. Koncelebriranu misu u 11 sati predvodio je dr Mile Bogović, biskup gospićko-senjski.

Priložene fotografije reći će više.

NAJAVA PRENESENA SA www.katolici.org

Vatikan, 18. svibnja 2008. 

Biskupi su dužni s ljubavlju, te bez površnih i ograničavajućih sudova, prihvatiti mnogostruku živost crkvenih pokreta i novih zajednica, koji se, pak, sa svoje strane trebaju rado podvrći rasuđivanju crkvenih vlasti da bi se utvrdila vjerodostojnost njihovih karizmi i postojanost njihova zajedništva s Crkvom.