Nakon kićenja borova, jelki i sličnih zimzelenih drvaca i prostrte slame ispod njih ili drugdje u kući, na izmaku Badnjaka krećemo u našu crkvu na polnoćku.

U našoj župi priređene su u Božićnoj noći, u srijedu 24. prosinca četiri svečane mise polnoćke: dječja, u Markovcu, Kupinovcu, te točno u pola noći u župnoj crkvi. Zabilježismo nekoliko detalja iz svake i eto kratkog videa:

Gradonačelnikova čestitka i uručenje Zlatne plakete «Grb grada Osijeka» p. Željku Pauriću popraćena je najdugotrajnijim pljeskom u HNK-u čime je potvrđeno da, i nakon paterovoga odlaska u novu službu krajem kolovoza 2008. godine, Osječani itekako cijene 26-godišnji pastoralni rad duhovnika, bolničkoga kapelana u Osijeku, caritativnog pregaoca, evangelizatora kulture, osnivača ekumenskog festivala Krisfesta te organizatora nebrojenih duhovnih programa u Osijeku.

…“Prisjetio se pater lijepih situacija poput onih kad je znao pronaći vrećicu s objedom na vratima, jer bio je sam, a obveze je trebalo ispuniti. Isto tako i trenutaka bolnih i krasnih što je doživio kao bolnički duhovnik. U bolnici sam doživio najljepše trenutke, jer kad je ljudima teško, potpuno su drukčiji nego u svagdašnjem životu. Moje su se vjera, duhovnost i osobnost izgrađivale kad sam vidio kako znaju trpjeti, kako se znaju odreći, kako su jedni drugima blizu, objasnio je. U pastoralnim aktivnostima osječki fratri na čelu s fra Željkom su uveli studentski vjeronauk i vrlo posjećen biblijski sat, vodili su međužupski Caritas, danas je to Franjevački caritas - Kruh sv. Antuna. Kroz sve te godine, dodao je kako je obavljao zahtjevnu službu bolničkog duhovnika u osječkoj Kliničkoj bolnici, a posljednjih 11 godina bio je i direktor Centra za dijete. “Razvili smo izvrsnu suradnju s osnovnim školama u organizaciji "škole izvan škole". Sličan program ostvarujemo s mladima, koji dolaze na ekskurziju iz cijele Hrvatske, a i stranim turistima nastojimo svratiti pažnju na našu, franjevačku prisutnost. Unatrag 10 godina samostan je inicijator mnogih duhovnih i kulturnih projekata poput obnove štovanja Gospe Osječke i produbljivanje štovanja sv. Antuna Padovanskog, organizirali smo vjerske tribine, izložbe u samostanskoj galeriji, Barokne koncerte u baroknoj crkvi, surađivali u Osječkim ljetima kulture, a zaživio je i "Kristfest"  kaže pater.

Uz prisutnost mladih iz susjednih bratstava (Virovitica, Čakovec, Zagreb – Kozari Bok, Koprivnica…) koji su uveličali ovo slavlje u nedjelju 16. studenoga naši FRAMAŠI dali su svoja obećanja u Franjevačkoj mladeži. Na taj način svjedoče da žele živjeti unutar FRAMA-e kroz godinu dana.

Svetu misu predslavio je Provincijski voditelj FRAMA-e fra Milan Krišto.  

Franjevačka mladež (FRAMA) je bratstvo mladih koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje Asiškoga u franjevačkoj obitelji.   

 «Ja,  …A…A potaknut Božjom milošću želim obnoviti svoja krsna obećanja i posvetiti se u službi kraljevstva Božjega. Stoga obećajem da ću kroz godinu dana svoju mladost posvetiti Kristu, živeći njegovo evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži. Obećajem da ću se spremno odazvati na svaki poziv  dobra, crpeći snagu iz euharistije i nastojeći u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika. Neka mi na tom putu pomogne zagovor Blažene Djevice Marije i serafsko oca Franje. Amen.»

«Vi ste ljudi kao i mi; mi smo se odvažili i nismo se pokajali. Zašto da se i vi ne odvažite? Kad smo mi započeli, vrijeme nije bilo bolje ni sjajnije nego sada. No Bog nam je dao uistinu blaženu milost svećeništva. Možete se, dakle, i vi odvažiti i u ovo vrijeme. Mi smo bili slabi, bili smo grješnici, i to smo ostali; mi smo u svoje svećeništvo ponijeli breme svoga nasljeđa, svoje prošlosti, svoje talente i netalente, svoje sklonosti, slaba, krhka mjesta u svome biću. Sve smo to ponijeli i iskusili smo kako je Božja milost jača od naše slabosti. Zašto da se i vi ne odvažite?

Sve smo više opažali kako je teret službe veći nego što su naše vlastite sile da toj službi udovoljimo. No Bog je bio dobar i vjeran. Ako vi to već sada opažate – zašto se ipak ne odvažite? Pozvani ste na najveće što postoji: da svjedočite za Božju istinu u mraku ovoga svijeta, da naviještate Božje kraljevstvo u metežu ovog vremena, da dijelite Božju milost nesvetom narodu, da posred ovoga svijeta predstavljate Božju Crkvu, kako bi ona uistinu bila znak da je došla Božja milost i da je zaključen vječni savez između Boga i čovjeka, koji počiva na neopozivoj Božjoj vjernosti, a ne na čovjekovoj moći ili zatajivanju.

U to zvanje treba vjerovati, treba ga svednevice iznova ostvarivati; ono nikome nije tako darovano da ga ne bi mogao izgubiti. Nikada nije tako primljeno u srcu da to srce ne bi zapravo uvijek bilo u napasti da zavoli više zemaljsko od nebeskoga. Nikada to zvanje nije tako prihvaćeno da čovjeku ne bi jednom samoća postala teška i da ne bi imao dojam kao da propovijeda gluhim ušima. To zvanje uvijek imaš samo tako da ga moraš posljednjom snagom srca i – još više – Božjom milošću uvijek iznova stjecati.

Ali to je kod takva zvanja, koje je Božje zvanje, posve razumljivo, jer ono, što je najviše i najblaženije, u isti je mah i najugroženije i najteže. Sve je to razumljivo, i mi vam i nakon 25 godina ne možemo reći o tome ništa drugo. Pa ipak vam kažemo: Vi se možete na to odvažiti! Mi vas ipak usrdno molimo, ukoliko vas je samo Božja milost dotakla i njegov vam poziv ušao u duh, srce i savjest: Odvažite se! Divno je to zvanje! Ono mnogo traži od vas, ali Bog je taj, njegova je to milost, njegova vjernost, njegov blažen poziv, koji od vas mnogo traži; a dati se od Boga pozvati i od njega primiti velike zadatke – to je blaženo!

Mi se nismo pokajali, mi uzimamo svećeništvo s pouzdanjem opet na sebe, i nakon 25 godina, i kažemo vam, svojoj braći: Odvažite se! Možete se odvažiti! Jer Bog vam daje odvažnost, a kada On to čini, bit će učinjeno, i neće ostati samo početak. Onaj koji je učinio početak i sredinu, On će nama i vama darovati vječno ispunjenje svećeništva i života.

teolog Karl Rahner

Slijedi video današnjeg poticaja za duhovna zvanja u našoj župi:

U procesiji donesosmo križ, najsvetiji znak nas kršćana, bibliju – zapisanu riječ Božju, katekizam kroz koji učimo kako postati pravim učenicima Kristovim, školsku torbu simbol učeničkog rada i truda, nastavnički dnevnik simbol rada naših nastavnika i učitelja.

Prinesosmo Gospodinu i loptu simbol zajedništva, druženja i igre! Kao što nam je potreban rad, učenje i znanje, tako nam je potrebna i igra, odmor i druženje. Gospodine, blagoslovi svaki trenutak naše igre i našega druženja, i pomozi nam da ne budemo sebični i umišljeni, već da se u radosti darujemo jedni drugima i ostanemo pravi prijatelji i onda kada gubimo.

Gospodinu prinosimo i darove za današnju misnu žrtvu! S ovim kruhom i vinom, Gospodine, želimo ujediniti sav ljudski rad; i težaka na njivama i radnika u tvornicama, a napose rad naših roditelja, učitelja, nastavnika, svećenika, časnih sestara i vjeroučitelja. Izlij na nas svoga Duha da im uvijek i za sve znamo biti i ostati zahvalni.

Pripremili smo kratak video, a u opširnom i galeriju fotografija: